Jednom kad se čovjeka uvjeri u iluziju da živi na sićušnom i beznačajnom planetu na rubu mračnog i hladnog, beživotnog i neproduhovljenog, vakuumskog i stalno ekspandirajućeg svemira, on se počinje osjećati jednako tako sićušnim i beznačajnim poput zrnca među 8 milijardi jednako tako sićušnih i beznačajnih zrnaca pijeska. Jednom kad…