„Njihova“ priča ili „HisStory“ o Australiji puna je neusklađenosti koje otvaraju mnoga pitanja i navode na mišljenje da službeni narativ baš ne drži vodu.

Australija – kontinent, ili dio kontinenta, ili povezana s drugim kontinentom – puna je zabranjenih zona poput Antarktika. Ovdje nećemo ulaziti u detalje koje su to zabranjene zone, jer o tome se može doznati na falsehistory.net. Istaknut ćemo samo tri zečje ograde, duge 3.253 km, završene 1907. godine, i Dingo ogradu, dugu 5.614 km i dovršenu 1885. godine. Ovaj nam je podatak potreban zbog jedne karte koja ukazuje na neusklađenosti službenog narativa.

Iznimno duge ograde nameću pitanje jesu li tolike probleme mogli stvarati zečevi i Dingo psi svojim razmnožavanjem krajem 19. stoljeća da su se morale izgraditi ograde čije godišnje održavanje danas košta 10 milijuna australskih dolara? Jesu li australski zečevi (i psi) toliko glupi da ne znaju ispod ograde iskopati rupu, za razliku od europskih koji su i arheolozi, pa kopajući rupe pronalaze vrijedne predmete stare tisuće godina? Ili se iza tih ograda nalazi nešto što je od nas skriveno? Kamo bi nas put odveo da imamo pristup zabranjenim zonama? Možda do otkrića da Australija nije ono što nam je o njoj rečeno.

Za Australiju Wikipedia kaže da su je otkrili Nizozemci 1606. i da ju je Velika Britanija prisvojila 1770. godine. Međutim, na starim kartama iz razdoblja od 1570.-1787. godine nema Australije. Tako, primjerice, na karti Abrahama Orteliusa iz 1570. godine, koja se nalazi u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, nema Australije. Umjesto nje vidljiva je ogromna kopnena masa pod nazivom Terra Avstralis Nondvm Cognita u značenju nepoznata južna zemlja, romantični naziv kartografa za Antarktik.

Još je zanimljivija karta koju je 1587. godine izradio kartograf Urbano Monti, nedostupna sve do nedavno kad ju je dobio David Rumsey iz Centra za karte Knjižnice Standford u Kaliforniji. Karta predstavlja Zemlju gledanu iz perspektive Sjevernog pola koju su rijetko koristili bivši kartografi. Karta ne samo da prikazuje gradove u Sjevernoj Americi kojih prema službenom narativu tamo ne bi trebalo biti, već i mjesta koja će se tek kasnije otkriti. Na karti – koja pokazuje puno detalja, naseljenost prije otkrića onog što se na tom mjestu danas nalazi, raznovrstan životinjski i biljni svijet i gust morski promet među kontinentima – također nema Australije. Na mjestu gdje bi ona trebala biti nalazi se velika kopnena masa. Zečju i pseću ogradu ucrtao je autor stranice stolenhistory.org.

Današnja populacija zečeva procjenjuje se na 300 milijuna. A komična priča o njima započinje 1788. godine s 24 zeca koje je u Australiju uvela Prva flota sačinjena od 11 britanskih brodova koji su dovezli prve britanske koloniste i osuđenike. Zečevi su postali problem kad je Thomas Austin pustio 24 divlja zeca za potrebe lova 1859. godine rekavši da bi „uvođenje nekoliko zečeva moglo učiniti malo štete i pružiti dodir doma, uz mjesto za lov“.

Sad dolazimo do najzanimljivijeg detalja. Pet vrsta životinja koje je Monti nacrtao na kopnenoj masi, a koje žive u Australiji, otvaraju pitanje kako ih je na kartu mogao ucrtati Monti 1587. godine, i to 201 godinu prije no što su, primjerice, zečevi, prema službenom narativu, došli u Australiju? I ne samo zečeve i divlje deve, koje u brojnim skupinama lutaju Australijom, prikazane na Montijevoj karti 253 godine prije no što su uvedene u Australiju prema službenom narativu, već i dvonožnu australsku zmiju guštericu?

Na uvećanom dijelu karte dvonožna zmija gušterica nalazi se na području koje Monti naziva Terra de la Nuova Gvineia, a desno od meridijana je područje koje naziva Brasileia.

Uvećana karta preuzeta je iz videa Hidden Land Exploration youtube korisnika Vibes of Cosmos koji zastupa ideju da se Zemlja s poznatim i nepoznatim kontinentima (Terra Vista) mirorizira u Mjesecu, pokazujući sličnost između Montijeve karte i onog što se prema autoru videa zrcali u Mjesecu. Razlikuju se u tome što Vibes of Cosmos prikazuje Australiju, a Monti kopnenu masu sačinjenu od Nuove Gvineje i Brasilieje.

Još jedna zanimljivost privlači pozornost, slike obalnog dijela Australije i Antarktika – izglačanost terena na slikama u sljedećem nizu:

i izgled litica u ovome nizu:

Ima li sličnosti?

Australija se odvojila od Antarktika prije 90 do 100 milijuna godina, kaže službeni narativ. Kad se najjužniji dio Australije, Tasmanija, odvojio od Antarktika prije otprilike 33 milijuna godina oceanske struje počele su teći između dvaju kontinenata čineći Antarktik hladnijim, a Australiju sušom. Kako su došli do tolikih milijuna godina, a ne znaju što se dogodilo prije nekoliko tisuća godina?

Australsko antarktičkim područjem (AAT), koje se nalazi od 60^oS geografske širine do Južnoga pola, iskučujući Francuski sektor, upravlja Odjel za klimatske promjene, energiju, okoliš i vodu Australskog antarktičkog odjela. AAT pokriva gotovo 5,9 milijuna četvornih kilometara, oko 42% Antarktika, a suverenitet nad teritorijem prenesen je s Britanije na Australiju 1933. godine.

Dok SAD još uvijek održava veću istraživačku prisutnost na Antarktiku u stanici McMurdo, kineska peta stanica bit će udaljena od američke 320 km. Ruska stanica prisutna je na Antarktiku još od 1957. Tamo je i Turska znanstvena baza i stanica Global Navigation Sattelite Systems (GNSS) kojom upravlja Turska. Ukupno 30 zemalja (od listopada 2006.), sve potpisnice Antarktičkog sporazuma, upravljaju istraživačkim postajama na kontinentu i u okolnim oceanima. Vlada li priličita gužva na Antarktiku?

Što je s ostalim ljudima koji nisu odabrani imati dozvolu biti na Antarktiku, ili makar ribariti? Ako biste se uputili brodom u zabranjene vode, naročito blizu 60-paralele, možda vam se posreći da nekom rutom plovite više puta i ne budete primijećeni, kao što je to učinila skupina australskih ribara u ovom videu, ali kad-tad pred vama će se pojaviti vojni brod razarač koji će izdati upozorenje da odmah napustite područje.

Na Antarktiku je prisutna vojska. Zašto? Što se skriva od naših očiju tamo, a što u zabranjenim zonama Australije?