Predsjednik Lyndon B. Johnson – poznat po izjavi ‘tko vlada vremenom [klimatskim inženjeringom] vlada cijelim svijetom‘ (cijela izjava u 00:20:32, ovdje) – ukida 1964. godine monopol američke vlade nad nuklearnom energijom dopuštajući da vlasništvo nad nuklearnim materijalima prijeđe u privatne ruke.

U časopisu Executive Intelligence Review (EIR Vol. 3, No 51, Dec 1976), u članku pod naslovom Velika plutonij prijevara (The Great Plutonium Hoax) navodi se da je kampanja protiv plutonija bila vođena zbog dvaju međusobno povezanih razloga. Prvi je da su newyorške financijske institucije podupirale program predsjednika Cartera koji se oslanjao na ugljen, naftu i drvo kao glavni ‘alternativni energetski’ program. Isti su financijeri htjeli uspostaviti potpunu kontrolu nad tržištem nuklearnog goriva. Vodeći financijski moćnici, Rockefellerovi i Rothschildovi, na putu da otkupe cijelu svjetsku ponudu uranijske rude, postavili su važan cilj da joj arbitrarno odrede visoku cijenu kreirajući tako ‘uranij-prijevaru’ sličnu onoj ‘nafta-prijevari’ iz 1973. Jer ekspandirajuća uporaba plutonija snizila bi cijenu nuklearnog goriva i Rockefellerovi bi izgubili mogućnost da ga monopoliziraju. ‘Velika opasnost od plutonija za ljudsku populaciju’ također je bila fabricirana od istih moćnika, a studije o stvarnoj štetnosti plutonija, skrivene od javnosti, pokazale su da on nije „najtoksičnija tvar poznata čovjeku’ i da je manje štetan od brojnih kemikalija koje se svakodnevno koriste u industriji. Da je ‘nuklearni reaktor atomska bomba’ bajka je, kaže se u članku, jer on ne može eksplodirati kao atomska bomba. Iako koristi uranij ili plutonij kao gorivo, apsolutno ne postoji sličnost između reaktora i bombe. Bomba zahtijeva gorivni materijal visoko obogaćen i koncentriran (50 do 90%) fabriciran kao metal u preciznim, blisko prijanjajućim geometrijskim oblicima, dok je gorivo za reaktor razrijeđeno (3%) i fabricirano kao kuglice uranijeva oksida u cijevi oko koje cirkulira hladna voda.

Opće informacije o uraniju i plutoniju

Uranij (ovdje i ovdje) je prirodni srebrnastobijeli metal blage radioaktivnosti zbog nestabilnosti svih njegovih izotopa ²³³U, ²³⁴U, ²³⁵U, ²³⁶U i ²³⁸U. Može biti distribuiran u okoliš vjetrom, erozijom vode ili vulkanskom erupcijom. Ima ga u svim stijenama, tlu, vodi, biljkama i životinjama, uključujući ljude. Korjenasto povrće, poput krumpira, veže na sebe uranij, a koncentracija u povrću ovisi o njegovoj koncentraciji u tlu. Ako je udahnut ili progutan, tijelo ga ne asporbira, već izlučuje.

Plutonij, srebrnastosive boje, koji tamni u dodiru sa zrakom, sa svojih 5 uobičajenih izotopa: PU-238 do Pu-242, ima široku primjenu, u nuklearnom oružju, u ‘pacemaker’-u i drugdje. Poput uranija može se koristi kao nuklearno gorivo u nuklearnim elektranama. Nuklearni reaktori u SAD-u stvaraju plutonij kroz iradijaciju uranijskog goriva.

Koliko su opasni i štetni uranij i plutonij?

Godine 1945, prije no što su bombardirani Hiroshima i Nagasaki, mladi je Galen Winsor (1926-2008), na razaraču, koji je plovio prema Japanu, s ‘kartom samo u jednome smjeru’ bio radio operaterom. Oružje bačeno na Hiroshimu bilo je uranijsko, a na Nagasaki plutonijsko oružje. Vrativši se kući potpuno zdrav, želio je sve o tome znati i upisao je studij kemije. Stečeno će ga znanje i iskustvo učiniti buntovnikom s razlogom. Usamljen, jer su ostali znanstvenici njegova ranga odabrali šutnju, Winsor je progovorio o apsurdnosti vladinih propisa o radioaktivnosti i sigurnosti nuklearnih elektrana.

Vladine propise o izloženosti radijaciji, koji su nalagali ‘vrijeme, distancu i zaštitnu odjeću’, Winsor je smatrao ‘apsurdnim’ pa je stoga, tvrdoglavo odbijajući mijenjati svoje navike, rukovao golim rukama nuklearnim materijalom, plivao u otpadnoj vodi i pio tu istu vodu kontaminiranu cezijem. Činio je to da bi dokazao koliko je to bezopasno. Postao je buntovnikom u onome trenutku kad je vlada počela uvoditi stroge propise za koje je znao da su lažni. Otišao je u svojoj 82. godini od Parkinsonove bolesti koja nema nikakve veze s radioaktivnošću. Njegovo se izlaganje može pogledati ovdje ili ovdje, transkript izlaganja na engleskom ovdje.

U 4-minutnom videu, s prijevodom, izrezanom iz videa o cijelom izlaganju, Winsor – podsjećajući nas na ono što nam je rečeno da je gama vrsta energije, koja dolazi iz uranija, najprodornija i najštetnija od svih zračenja – pokazuje dvije bočice, jednu, sa 60 bijelih pilula NoDoza (Caffetin) koji se može kupiti u ljekarni, i drugu, ispunjenu crnim kuglicama uranijeva oksida (³⁰⁸U), koji se ne može nigdje kupiti. Traži dragovoljca među prisutnima koji bi bio voljan popiti sadržaj jedne od dviju bočica. Jedino što im može reći je to da jedna od njih neće škoditi, dok će ga druga ubiti. Bijela ili crna bočica? Bijela bočica (kofein) može ubiti četiri čovjeka. A država kaže da se mora zabraniti crna bočica (uranij). Zato što je uranij radioaktivan. Testira ga i uređaj pokazuje da je vrlo radioaktivan. Stavlja sadržaj na dlan. Pojede. Primiče sondu mjerača ustima. Mjerač pokazuje radioaktivnost. Zašto ta radioaktivnost nije naškodila Winsoru? Jer nije štetna i opasna, a to je Winsor dokazivao pune 32 godine, i jer materijal koji je upravo pojeo nije topiv u tjelesnoj tekućini.

Sada slijedi jedan vrlo zanimljiv trenutak. U ruci ima komad metala gustoće 19, a to može biti plutonij ili uranij. Ako je u pitanju plutonij, Winsor je upravo kontaminirao područje, preko ograničenja EPA-e (Environmental Protection Agency), površine od 2,5 km². Uz to što je radioaktivan, on je i piroforan. A piroforni metali ili ‘vatronoše’ (prema grč. πυρφόρος) kemijski su izrazito aktivni tako da u doticaju sa zrakom pri sobnoj ili povišenoj temperaturi oksidiraju i sami se zapale. A to čine i plutonij i uranij. Winsor pokazuje kako metal u njegovoj ruci baca iskru. Zašto je to važno? Zato što se osiromašeni metal uranija nalazi u metku kalibra 50 koji prolazi kroz 8 cm debeli oklop tenka, a kad izađe s druge strane, to je ona bijela vruća iskra koju je Winsor pokazao maloprije. A petorica u tenku su mrtvi jer je izgorio sav kisik i spalio njihova tijela.

‘Tko posjeduje plutonij i koliko on vrijedi?’

Prema Zakonu o zbrinjavanju otpada visoke razine (High-Level Waste Dispoal Act of 1982), autoriziranom od strane ‘nekog’ Moa Udalla, materijal koji je nazvan otpadom uranijsko je gorivo za višekratno korištenje s kojim je Winsor radio puni svoj radni vijek. Po tom se Zakonu otpad ima duboko zakopati. Winsor postavlja pitanje jesu li za to pitali vlasnike i tko je vlasnikom plutonija. Onaj tko plaća iskapanje i proizvodnju i kojemu se unaprijed zaračunava zakapanje – porezni obveznik. Zakon je uveo danak od dolara po megawatt satu na struju proizvedenu u nukleranoj elektrani tako da bi oni mogli istraživati metode kako da bace uranijsko gorivo čija vrijednost premašuje nacionalni dug. Oni osiguravaju i vlastite skladišne bazene u reaktorima, a troškove za to zaračunavaju poreznim obveznicima da bi zadržali vlasničku kontrolu nad plutonijem.

Što je nuklearni otpad?

Dopustite mi da započnem riječima da ne postoji nuklearni otpad, samo materijali kreirani u reaktoru da bi se oporavili i blagotvorno koristili. Sada, otpad visoke razine je radioaktivan i samozapaljiv, i tako gorivo, višekratno korišteno uranijsko gorivo, tada ta definicija odgovara. Ali ako zanemarite njegovu prirodnu vrijednost, tada bi ta definicija mogla odgovarati. Ali recimo da ne postoji otpad visoke razine, samo materijal koji se oporavlja i blagotvorno koristi. Onda, što je fjasko otpada niske razine? To je izgovor za savezne mandatirane sustave o zbrinjavanju koji ne podliježu inspekciji tako da se organizirani kriminal može riješiti bilo kojeg dokaza koji oni žele i da se on nikad više ne može pronaći.

Što je nuklearni reaktor i može li poput atomske bombe eksplodirati?

Postrojenje nuklearnog reaktora samo je način da se grije voda. To je najčistiji, najuredniji, najekonomičniji ikad viđen način grijanja vode. Prema mojoj procjeni, nuklearni reaktor trebao bi biti osiguran pod istom osiguravajućom policom kao bilo koje drugo parno postrojenje …, to znači da su osiguravajuće kuće već isplatile Kongres tako da oni mogu oguliti zaračunavajući uvijek sve veće i veće osiguravajuće premije, s ukupnim pokrićem puno, puno većim za nepostojeći rizik. Kojeg li reketa!

Samo kao bilo koje drugo parno postrojenje, kao u Laughlinu, Nevada, gdje se dogodila eksplozija pare. Da bi se to dogodilo u nuklearnoj elektrani, ali poput atomske eksplozije? Pobogu, ne. Nikako!

Što se dogodilo s reaktorom na Otoku tri milje?

Incident u nuklearnoj elektrani na Otoku tri milje (TMI-2) na jezeru Winnipesaukee u New Hampshireu u Pennsylvaniji, Wikipedia opisuje kao djelomično taljenje 2. reaktora, rangirano razinom 5 na 7-razinskoj skali Međunarodnog nuklearnog događaja (International Nuclear Event Scale). Da vidimo što o tome kaže Winsor koji je nakon incidenta radio uviđaj i s lakoćom pokrenuo ispravni reaktor.

Ustvari, poznam momke koji su napisali scenarij za ‘China Syndrome’ i ‘Three-Mile Island Fiasco’. Dale Bridenbaugh, Rick Hubbard i Greg Minor radili su sa mnom u General Electricu … ne samo to, sjetite se da je to bilo vrijeme kad se pojavio China Syndrome, Jane Fonda-priča, 14 mjeseci prije TMI-2 incidenta, to je bilo predviđeno u pisanju u državi New York da će se incident dogoditi nakon što je Three Mile Island 2. reaktor pokrenut. Pokrenut u ožujku 1978, zatvoren je u ožujku 1979, upravo na dan godišnjice. Drugim riječima, s 14 mjeseci unaprijed danom obavijesti, industrija se još uvijek drži te varke. Ništa se tamo nije dogodilo osim što su se vlasnik i regulatori urotili da ga zatvore.

Incident u Černobilu nema utjecaja na rast populacije divljih životinja

Incident u Černobilu, koji se dogodio 1986. godine u Sjevernoj Ukrajini (tadašnji SSSR) pri sigurnosnom testiranju parne turbine na jednom od reaktora, označen razinom 7 na 7-razinskoj skali Međunarodnog nuklearnoga događaja (International Nuclear Event Scale), najveća je nuklearna katastrofa u povijesti, izvješćuje Wikipedia.

Ako se se incident dogodio pri testiranju parne turbine, kako to kaže Wikipedia, ima li sličnosti između nesreće u Černobilu i nesreće u Laughlinu u Nevadi, gdje je došlo do eksplozije pare, kao što smo to doznali od Galena Winsora? Tu se nameće još jedno pitanje, zašto su nuklearne elektrane izgrađene u blizini vode? Jer su to parna postrojenja, kaže Galen Winsor, a ona, očito, trebaju ogromne količine vode. Fotografija nuklearne elektrane u Černobilu pokazuje njezinu lokaciju tik uz rijeku Pripyat (usporedi s fotografijom nuklearne elektrane na Otoku tri milje koji se nalazi na jezeru). Ukratko, u Černobilu se dogodilo ono što se može dogoditi u bilo kojem parnom postrojenju kad stvari krenu krivo zbog nepropisnog rukovanja.

Autori Deryabina i ostali u studiji pod naslovom Dugoročni podaci otkrivaju obilnu populaciju divljih životinja u Černobilu (Long-term census data reveal abundant wildlife populations in Chernobyl), objavljenoj u Magazinu Current Biology (Vol. 25, Issue 19, 2015), izvješćuju da je broj velikih sisavaca u zoni isključenja oko nuklearnog reaktora u Černobilu velik ili veći nego u susjednom nekontaminiranom području. Dugoročni empirijski podaci, ističu autori, nisu pokazali nikakav dokaz negativnog utjecaja zračenja na brojnost sisavaca. Relativna brojnost losova, srndaća, jelena i divljih svinja unutar černobilske zone isključenja slična je onima u četiri nekontaminirana prirodna rezervata u regiji, a brojnost je vukova čak za 7 puta veća. Osim toga, njihovi podaci istraživanja iz helikoptera pokazuju rastuće trendove u brojnosti losova, srna i divljih svinja u razdoblju od prve do desete godine nakon nesreće.

Ako nema dokaza o utjecaju zračenja na divlje životinje, kako je ono moglo utjecati na ljude? 116.000 ljudi, evakuiranih iz černobilske zone isključenja s površine od 4.200 km², trajno je iseljeno iz svojih domova zbog nepostojećeg rizika od zračenja.

Simulacija nuklearnog incidenta u UAE 2021. godine

Vlada RH je 2018. godine donijela Uredbu o mjerama zaštite od ionizirajućeg zračenja te postupanjima u slučaju izvanrednog događaja kojom se u Članku 1. uređuje odgovor na izvanredni događaj koji može nastati u djelatnostima s izvorima ionizirajućeg zračenja, nuklearnim djelatnostima i djelatnostima zbrinjavanja radioaktivnog otpada… u Članku 2. navode se akti Europske unije koji se preuzimaju te da se mjere propisuju sukladno Zakonu o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i preporukama … iz područja pripravnosti i djelovanja u slučaju nuklearne ili radiološke nesreće Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). U Članku 3. pod pojmom se evakuacije razumije da je to hitna mjera zaštite kojom se ugrožene osobe premještaju iz ugroženog objekta ili područja u manje ugrožene ili neugrožene objekte ili područja.

Međunarodna agencija za atomsku energiju IAEA (International Atomic Energy Agency), čijih se preporuka drži Vlada RH, uz 75 država članica i 12 međunarodnih organizacija zaključili su u listopadu 2021. godine dvodnevnu međunarodnu vježbu u slučaju nuklearnog izvanrednog događaja kojom su se testirali odgovori na simulirani incident u nuklearnoj elektrani Baraka u Abu Dhabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Scenarij incidenta simuliran je ispuštanjem radioaktivnog materijala u atmosferu. Tzv. Razina 3 Konvencijskih vježbi (ConvEx-3) organizira se svakih 3 do 5 godina. Sukladno scenariju, odgovor na incident uključuje evakuaciju ljudi unutar 16 km radijusa od nuklearne elektrane. SZO (WHO) sa svojom globalnom mrežom stručnjaka daje podršku odgovoru koji se odnosi na javno zdravlje.

Slijedi li iza svake simulacije događaj?

• 2019: simulacija koronapandemije Događaj 201 koju SZO proglašava 2020.godine;
• 2021: simulaciju majmunskih boginja predstavila je Inicijativa za nuklearnu prijetnju na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, majmunske se boginje pojavljuju 2022. godine;
• 2021: ConVex-3 simulacija nuklearnog incidenta – dovršite niz …